smisleni paradoks

utorak, 28.02.2006.

Racija

policija, molim osobnu
dobar način za ukvarit večer. ma kužim ja njih, triba se borit protiv droge i sl. ali mi je glupo kad ulete dan-dva nakon što neko auto proguta vatra i dogodi se pucnjava u gradu. i onda će ka u maye nešto naći. je,kako si... ka da ne znaju tko su glavni dileri! ali da dilerima leđa ne čuvaju političari i policajci već bi oni bili iza rešetaka.
i onda ja ne mogu normalno plesati nego po ure moram čekati dok oni pregledaju sve žive. valjda su morali nešto napraviti kad se u novinama loše priča o njima. ionako je važniji vanjski dojam nego što se stvarno radi...
isto ka s onim na korčuli (ili di je već bilo). čovik godinama prevozi drogu brodom, nitko ništa ne poduzima sve dok mame ovisnika nisu uzele stvar u svoje ruke. ka da im nije dovoljno teško suočiti se s tim da su im dica ovisnici pa se još i moraju boriti protiv dilera. droga je shebana stvar, pitanje je i zašto su im dica postali ovisnici...
ali najžalosnije je što se nešto djelotvorno teško može napraviti jer kako bi tbf-ovci rekli: glavne face izuć će se uvjetno

Marz

- 10:20 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 1.) - Link na ovo

ponedjeljak, 27.02.2006.

"Normalan" post

Ispričavam se što ja i seka u zadnje vrime manje pišemo.. uzroci.. bla bla.. nedostatak onog na i. , onda škola (prokleta kemija!!! :P) i takve stvari. Da ne ispadne da samo pišemo neke visoko intelektualne spike (moš mislit... ) evo jedan djelomično "normalan" post od mene (da, i to ste doživili... ! )

Pa eto tako...

Obećao sam sestri i sebi da ovo NEĆE biti blog s postovima tipa "danas sam ručao paštašutu" i sl. Ovaj blog je još uvik u svojoj sadržajnoj formi nedefiniran, ko što se da zaključit.. pa idemo nešto nabacit da još naglasimo tu nemogućnost trpanja bloga u kategorije.. blog forever, jea jea! (ako me u stvarnom životu čujete da ovako govorim ili se okrenite ili me udrite... ). Nego, idemo malo o "normalnim" stvarima...

Malo toka misli.. što mi se u ovakva vremena vrti po glavi. Da vidimo.. Danas (otprilike upravo sad) je svirka na trgu na kojoj ja očito nisam. Nije neka fancy svirka, zd demo bendovi, ali budući da naše mlade snage nastupaju jednom prijestupnogodišnje volia bi da san sad tamo. Nema štete malo se razbacat. Unfortunately, nema puno zainteresiranih među onima koje znam. Ili su zauzeti. A meni se nije dalo ić sam. Tako, scratch that. Ajmo dalje.. škola.. sutra skraćeno ali to sagledavši cjelinu ništa bitno ne znači.. uspio sam si sjebati ocjene za koje me je jedino briga, matematiku.. danas kontrolni i ispit.. 4 i 3 (respectively). Znam da će na ovo većina ljudi teže po***ti .. ali ja si to kao budući student matematike ne mogu dozvolit. Trica iz ispita matematike za mene je zabrinjavajuća. Da, postoje i takvi ljudi, upravo čitate nebuloze jednog od njih. Molim bez komentara tipa "ubio/la bih za 2 iz mat.." . Ajmo dalje.. natjecanja (aargh!! ).. da, i za to se triba spremat.. al to ću sestru jednom žicat da napiše post o tom. The time is short... onda, the future, fax... .spike... i sta jos.. muzika.. jos muzike. ... puno muzike... I to je otprilike stanje moje svijesti na 27.02.2006 u 20h41min. Dosadno i bzvz, al eto.. to je sve sto sam trenutno ja.

Ajd ako vam se vec komentira dajte ideju o cemu bi mogao pisat slijedeci post. Pozdrav (hehe, ovako zavrsavaju svi "normalni" postovi :D :D :D )

sinsirli jors.. ß

- 10:20 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 1.) - Link na ovo

utorak, 21.02.2006.

Sedam ključeva sreće

Upozorenje: ovaj post ima prvenstveno cilj da vas izbavi iz financijskih problema.

Obično mi je namjera napisati jedan od onih postova koji su izraz umjetničkih poriva, nešto nedefinirano, odraz tamnoće moje duše i slične stvari. Prilično naporno, samo za razmišljati o tome. Danas u pokušaju da se odmorim od takvog načina razmišljanja i vratim jednoličnosti i besmislenosti svog života kao života još jedne cigle u zidu uzeo sam u ruke prilog Večernjeg lista, "Ekran".. Inače, promicatelj kulta televizije i ispiranja mozga "zabavom", bombastičnih naslova kao što su ovaj, i ovaj, te još puno toga o čem bi se dalo napisati puno više od jednog posta. No, time se u ovom postu neću baviti, iako tema nije daleko od toga. Iskorištavanje naivnih i pohlepnih ljudi i zarađivanje masne love na tome. Zvuči poznato?

Dakle, na prvoj, tj. tehnički drugoj stranici navedenog podliskta, nalazi se oglas pod (meni zbunjujućim) naslovom "Osvojiti više od 1 800 000 kuna za mjesec dana". Hmm. Tjera na razmišljanje. Reklama u infinitivu? Očekivati je gramatičku konstrukciju tipa "Osvojite više od..." ili barem "Kako osvojiti...". No dobro, zanemarimo to. Podnaslov kaže: "Zahvaljujući mojih 7 ključeva Sreće koje besplatno poklanjam čitateljima ovog časopisa i onima kojima zaista trebaju."

Usprkos mojoj nezgodnoj osobini da me neprirodno iritira već i količina pravopisno/gramatičko/izražajne nepismenosti nezamjetljiva prosječnom čitatelju, prisilio sam se pročitati članak do kraja. Uključujući i "Besplatni kupon" na dnu stranice. Ukratko, radi se o sljedećem: Čovjek pod imenom Leo-li GABOR (točno ovako piše) nudi Vam, u želji da riješi Vašu financijsku situaciju, sljedeće:
- svoju amajliju sreće, koju je on osobno umnožio i namagnetiziralo, što je zahtjevalo veliki rad i maksimalnu koncentraciju i iziskovalo mnogo energije ( Zbog toga se Leo-li GABOR ograničava na slanje navedenog samo za prvih 700 naručitelja.)
- svojih 7 ključeva Sreće pomoću kojih ćete osvojiti ogroman iznos od (1 800 000 kuna) u roku od mjesec dana
- obavit će veliki posao proučavajući vaš astrološki znak i njegov podznak, otkrivajući numerologiju o "sudbini" (kunem se da ovako piše, uključujući navodnike na sudbini! )
- besplatno magnetiziranu zvijezdu sreće koja je u potpunosti identična Njegovoj koju mu je poklonio Njegov djed Wan-Li prije više od 30 godina.

Toliko o onom što ćete vi dobiti. Što trebate dati Leo-li GABOR-u za njegovu dobrotu? Ma ništa, morate samo ispunjavati barem 3 od 4 navedena uvjeta koje neću tu navoditi jer je post već sad dovoljno dug. Dovoljno je reći da traži da ga obavijestite o dobitku većem od (1 800 000 kuna), bez preciziranja osvojenog iznosa.

Eto tako kaže članak. Kaže još puno teksta koji se meni ne da pretipkavati niti posjedujem skener, a i ne smijem radi zaštite autorskih prava (premda nigdje ne spominje copyright ili tako nešto). E sad... što vi mislite o svemu ovome?

Razmislimo na trenutak o onome što nam se ovdje servira. Vjerujem da će većina vas pametne blogerske populacije takve stvari uopće ne zamjećuje. To je za svaku pohvalu. Nažalost, očito ima i onih drugih. Ljudi koji su spremni iskesati puuuuuno novaca da bi im neko obećao Sreću, "sudbinu" ili slične stvari. U ovom članku se ne spominje nikakva dobit koju će dotični gospodin ostvariti time što ćete vi naručiti neke vrlo vrijedne stvari od njega. Sada, treba shvatiti namjeru objave ovog oglasa, što je ono oko čega razbijam glavu zadnjih sat vremena otkad sam uočio isti.

Krenimo od najbanalnije i najnaivnije ideje, a to je da je sve tako ko što piše u članku. Znači, čovjek će nam prodati, pardon, pokloniti sreću, oštetivši pritom Hrvatsku lutriju za više od (1 800 000) kuna. Legalno, naravno. Zanemarimo li popriličnu nelogičnost u njegovih sedam ključeva (koja je, čini mi se, očita i ako ste poklonik astrologije) uključujući Vaš zlatni zvjezdani broj, Vašu intimnu numerologiju i otkrivanje vašeg podznaka i dana u tjednu u kojem ste rođeni (ako vas baš zanima, imate ovo), zatim popriličnu nepismenost i nesuvislost samog teksta, ostaje još par stvari o kojima treba razmisliti. Ponajprije, čovjek se, citiram: "smatra za jednog od zadnjih magova današnjice i njegovu pomoć traže najveće zvijezde suvremenog svijeta." "Bez sumnje on je najbolji od svih" .. dakle, taj čovjek, kakvog li iznenađenja, ne postoji. Barem ne pod tim imenom i prezimenom. Ako postoji, onda se nekim čudnim moćima uspjeva sakriti i od sveznajućeg interneta. Upišite njegovo ime u google. Onda upišite svoje. Da li više stranica spominje vas ili Najboljeg Od Svih? Nema informacija o Njemu. Osim dva rezultata koji se odnose na slučajne podudarnosti koje su u search engineu ostale zapisane kao i Njegovo ime, ima još jedan koji pokazuje na stranicu slovačke lutrije (bar mislim). Tamo se, iz nepoznatog razloga, među člancima nalazi i prijepis teksta iz novina "Život", a ne treba puno poznavati dotični jezik da bi se shvatilo da je tekst ISTI kao u hrvatskim novinama. Razlike su u tome što se Slovacima nudi malo manje novca, preračunato nekih pola milijuna kuna. I da, različita je adresa na koju se treba poslati KUPÓN NA BEZPLATNÚ POMOC. Ni ova tu navedena tvrtka, kao ni naša domaća (ako vas zanima: Bio Pharma Ljepota d.o.o., p.p. 302, 21001 Split) ne postoje, kaže google. Obje se, prikladno, skrivaju iza poštanskog pretinca u Splitu, odnosno Novoj Dubnici.
E pa sad, mislim da možete bez grižnje savjesti odbaciti misao da će vam nepostojeća firma riješiti probleme poslavši amajliju nepostojećeg čovjeka. No, čemu onda ovaj oglas?

Ono što se za mene nikako ne uklapa u svu tu priču je činjenica da se ne traži nikakav novac. To je već zbunjujuće. Nuditi pomoć naivnima besplatno ili za masnu lovu? Ovo drugo je logičnije. Pa Bio Pharma Ljepota d.o.o. mora na nečem zarađivati.

Evo jednog isto tako nelogičnog objašnjenja, iako normalnijeg nego što je ovo prvo: neko vas zaj**ava, ne vara vas niti iznuđuje lovu od vas, samo želi jednog jutra otvorit poštanski sandučić i prebrojati en ljudi koji su bili dovoljno glupi da nasjednu na ovo. Možda ih kasnije ucjenjivati informacijom da su nasjeli.. Opsežno sociološko istraživanje rastućeg problema gluposti? Dokoni bogataš? Jedino netko s brdom love si može priuštiti da baci više od 40 000 kuna za oglašavanje ničega, oglasom u boji preko cijele stranice u popularnom prilogu. I to je malo vjerojatno.

Evo nešto malo vjerojatnije: istraživanje tržišta. Dobro je znati koliko je ljudi spremno povjerovati u ništa. Možda će sljedeći tjedan ili mjesec slijediti novi oglas koji će nuditi malo više sreće za puno više novaca, jer sada Bio Pharma Ljepota d.o.o. zna da ste spremni odazvati se zovu sudbine. Ha ha, imaju vas u šaci. Ili, što je najvjerojatnija a i najžalosnija solucija, dobit ćete, umjesto "sudbine", brdo drugih reklamnih ponuda od kojih ćete za neku biti spremni i platiti (hej, pa dovoljno ste glupi da ste povjerovali da ćete iskoristiti HL !! ). I onda će firma dobiti dovoljno novca da i dalje objavljuje skupe oglase u boji. Baš cool.

Speaking of HL, pade mi na pamet da se možda radi i o njihovom triku. Jedan od gore ne-spomenutih uvjeta kaže da igrate barem jednu od ovih igara (Hrvatskih igara na sreću), a jedan da sudjelujete barem jednom mjesečno u tim igrama. (jel se to meni čini ili je prvi sadržan u drugom ? :P ). Zgodan način reklame, bez plaćanja skupih firmi da vam dizajniraju oglase u fancy bojama i lektore da vam isprave gramatičke pogreškice... (Jesam li spomenuo koliko sam alergičan na ovo?)

A vi, ne gubite vrijeme da biste ušli u krug prvih 700 privilegiranih! Ja sam ozbiljno razmišljao o tome da pošaljem ovaj besplatni kupon g. GABOR-u (u svrhe istraživanja, majke mi!! :D ) ali sam odustao od straha da mi i snailmail inbox bude zatrpaniji spamom nego što je inače. Spammeri samo pokušavaju zaradit za svoj kruh. I jedni i drugi. Ali ste oni koji im pomažete u tom, pa činite i dalje dobra djela spammerima i otežavajte torbe svojim poštarima.

ßorn to rage against them!

Ivan

- 10:19 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 89.) - Link na ovo

petak, 17.02.2006.

Vrijeme je da se krene

priča by:M(seka,marz,ona koja nije...)

Otišao sam do faksa. Nisam bio tamo mjesec dana. Nisam mogao podnositi sve one ljude, misle da si gamad jer su ti se gaće šporkale dok si trča blatnim puteljkom da skratiš put i ne zakasniš na predavanje, jer se ne oblačiš kao oni, jer ne želiš pričati o glupostima i ulaziti u nepotrebne tuđe igre, ne pristaješ biti pijun na ičijoj strani i odbijaš razmišljati kao oni, odbijaš postati iskvaren i napustiti svoje ideale u neprekidnoj borbi za novcem, moći, još malo moći i još gomile novca.
Uvijek sam im bio čudan jer nisam znao što odgovoriti kad kažu da bi trebalo smijeniti neke ljude jer ne obavljaju dobro svoj posao, a samo ne žele da se njihovi ispiti prolaze tatinim novcem i ucjenama, nego s malo truda i sjedenja za knjigom. U biti, bio sam dobar dok sam dopuštao da prepisuju od mene,ali gadio mi se njihov način razmišljanja pa sam se udaljio i povukao u sebe. Najgora stvar je što sam se zbog toga udaljio i od ljudi koji nisu bili takvi, koji su još uvijek mislili i na druge,a ne samo na sebe. Možda bi se s njima i sprijateljio, ali kako sam najprije došao u doticaj s ljudima kakve prezirem nisam imao snage tražiti nove i sklapati nova prijateljstva.
Onda sam slučajno saznao nešto za što su oni mislili da nisam smio znati. Ne bi nikom ni rekao jer se nisam želio uplitati, ali oni su me stalno podsjećali da ne govorim. Sve mi je postalo prenaporno i trebao mi je odmor pa sam prestao dolaziti na faks.
Mjesec dana sam vegetirao u stanu. Sad mi nije jasno ni što sam radio ni kako sam preživljavao. Uglavnom sam ležao na krevetu i pušio. Kad bi mi ponestalo duvana otišao bi u dućan. Usput bi kupio nešto za jesti jer nisam želio ići u menzu niti sresti bilo koga. I telefon sam isključio iako ne znam bi li me uopće tko i zvao. Možda roditelji... Iako tešto. Nije ih bilo previše briga za mene. Tata je vjerojatno na zidiću ispijao svoja piva, a mama išla od susjede do susjede na kavu. Da nisam dobio stipendiju o faksu bi mogao samo sanjati.
Ali prije koji dan sam skužio da ne mogu više tako. Valjda se komad fasade urušio s derutnog stropa i vratio me u stvarnost. Nisam sve ove godine učio da bi sad ležao u zadimljenoj sobici manjoj od Raskoljnikovljeve i izbjegavao faks! Isto mi je trebalo neko vrijeme dok se sredim i stvarno odem do tamo. Ne znam što sam očekivao da će me dočekati,ali sigurno ne odlazak kod dekana! Samo mi je kratko rekao da je neoprostivo što se mjesec dana ne pojavljujem na predavanjima bez da se ikome javim i da za takve studente ovdje nema mjesta. Dok sam odlazio vidio sam kako se moji "prijatelji" zadovoljno smiješe.
Vratio sam se u stan, a tamo nije postalo ništa bolje. Gazda mi je izbacio sve stvari i knjige na stubište (nije mu bio problem jer ih nije ni bilo puno), a kad sam ga upitao zašto, rekao je da mi roditelji nisu platili stanarinu za prošla dva mjeseca.
Stvarno lijepo od njih. To je jedina stvar koju su trebali napraviti!
Malo sam lutao po gradu,a onda otišao do Igora, prijatelja iz sredjne. Rekao mi je da mu večeras dolazi cura pa da ne mogu ostati spavati,ali da nazovem moje i dogovorim se s njima oko stana. Telefon je dugo zvonio. Taj zvuk me ubijao. Periodično tuljenje u slušalici i neizvjestnost, čekanje. Napokon se otac javio i rekao da oni više ne mogu plaćati stan, da sam punoljetan i trebam se sam snaći kako ću živjeti. Držao sam slušalicu još par sekundi dok nisam skužio koliko glupo to mora izgledati pa sam je spustio...
Nije imalo smisla da više ostajem kod Igora pa sam izašao u to kobno, vlažno, zimsko predvečerje. Nisam mogao odrediti je li Sunce zašlo ili nije jer se ni po danu nebi vidilo. Opet sam šetao gradom, sve dok na ulicama nisu ostali samo pijanci i prijateljice noći. Nisam imao novaca da odem kod jedne od njih. Nisam ni htio otići, samo mi je trebao topli krevet. Ili bilo kakav krevet. Naposlijetku sam legao na klupu. Htio sam se pokriti novinama, kao u filmovima, ali ni novina nije bilo. Stavio sam jaknu pod glavu da mi bude malo mekše i gledao svijetlo lampe. Mrzio sam ga. Mrzio sam sjenu stabla koju je ostavljalo. Mrzio sam kesu što je vjetar gurao po cesti. Mrzio sam ovaj grad i želio sam otići. Bilo je vrijeme da se krene. Sutra ću krenuti. Bilo mi je jako hladno, ali sam nekako uspio zaspati.

Onda sam vidio lastavicu ispod plavog neba. I ona je bila stranac, kao i ja. Njena vrsta je bila u nekim toplijim krajevima, a ona je ostala sama. Letila je prema rijeci i krenuo sam za njom. Htio sam samo otići odavde, otići u kraj gdje sunce grije i gdje su ljudi sretni. Na drugoj obali sam ugledao nju. Nju sam volio u vrijeme od kojeg je prošla cijela vječnost, tako mi se bar sad čini. Nju sam jedinu volio. Nasmiješila mi se preko rijeke u kojoj se utopila. Taj me osmijeh ugrijao i doveo do nje. Tu sam i ostao.

- 13:29 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 5.) - Link na ovo

ponedjeljak, 13.02.2006.

Čovječuljci u kanjonu

Evo da se javi i ljepši dio od dvoje ljudi koji namjeravaju pisati ovaj blog :)
Ja sam zaslužna za sliku u podlozi. Htjela sam da bude neki pejsaž-zalazak sunca ili sl., nešto lijepo i mračno-kao i naše duše :) I tako sam listajući slike na kompu iskopala ovu. (još triba srediti neke stvari. valjda ćemo brzo)
To su hrabri fotografi snimili negdje u dubinama velebita gdje ljudska noga rijetko kamenje gazi. Kad smo došli na to čudnovato mjesto kamenja su bila poslagana. Izgledaju mi kao čovječuljci koji su uzeli oblik kamena samo dok ljudi prolaze da njihova civilizacija ostane netaknuta i nepokvarena od ljudske ruke. Skamenjeni u trenutku kad su osjetili prisutnost ljudi, ne toliko iz straha koliko iz opreza. Zagonetna civilizacija sa svojim zakonima i pravilima. Možda s puno više ljubavi, prijateljstva i poštovanja prema pripadnicima svoje vrste, ali u nemogućnosti da tim čudnim bićima na dvije noge koji misle da mogu pokoriti Prirodu pokažu prave vrednote ovog svijeta. I vjetar tiho raznosi njihove misli, ali nitko ih ne želi primiti. I nitko ih ne čuje jer su pretihe u buci gradova.
A možda nisu miroljubljivi nego se samo kamufliraju u strahu od jačeg dok po noći napuštaju kamenu ljušturu i traže izgubljene planinare te ih skupa s hladnoćom polako nagrizaju i guše... Možda imaju plemenske zakone i njihovi bogovi traže žrtve pa im prinose slabe i potlačene...

Ja ću često ovako odlutati mislima pa se nemojte čuditi :)
A slika uz blog je da vidite kako put do čovječuljaka nije bio lak

- 16:45 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 9.) - Link na ovo

nedjelja, 12.02.2006.

Pravi početak, ili... ?

Prije nekih 24 dana (piše pod "statistike" :P ), ovaj blog bijaše pokrenut. Malo o razlozima za to.. Par dana prije famoznog 19.01.2006. (17:37) baš me bijaše uvatia napad inspiracije.. bad thing, u tim trenucima nalazio sam se poprilično daleko od civilizacije (pod civilizacijom smatram komp koji, je li, mora zadovoljavat neke minimalne kriterije, i naravno spoj na net.). U tako prikladnom trenutku sam usto imao i nekih poslova za obavit, tako da nisam uspio doć ni do papira. Kasnije kad sam uzeo papir i kemijsku u ruke, skužio sam da .. nema više. Nisam više imao što napisati.. i tako... ništa.
U tom i još nekim davnim trenucima dok su se u meni rađale neke ideje za koje sam imao želju da ih negdje postavim, i da ih još netko pročita, skužio sam da je blog dobra stvar za to. Ali, nije mi se dalo pokretati to. Još uvijek bijah u dvojbi...
Preokret je vjerojatno donijelo što sam shvatio da puno ljudi koje znam piše blog, a neki od njih čak to i rade dobro (nemojte me sad pilat da imenujem one druge! :D ). I tako, ko što kaže H.Simpson: You should always give up to peer pressure! ... poslušao sam.. i pronašao famozni botun kreiraj svoj blog.
Iskomentirao sam par ljudi koji su se počeli pitat ko je pobogu ovaj?! i ne nalazili odgovor kad bi slijedili link.. jer na http://behindthecloud.blog.hr nije bilo ničeg pametnog.. Osim "the" box-a koji je poslužio kao grobni spomenik mojoj inspiraciji.
3.2. napisah i "fake" post.. Još ne kužim koja je svrha tog, ali eto, do ovog trenutka pobrao je 4 komentara, pa nek stoji...
Onda u četvrtak, 9.2., negdje u dubini one ustanove koje ovom prilikom nećemo imenovati, za jednog od malih odmora predložih jednoj osobi (koja je začudo odlučila taj mali odmor NE provesti u muškom wc-u ... ) da piše blog skupa sa mnom. I tako, nakon što sam skužio da ona nema namjeru započeti, what the hell.. ja napisah ovaj post.

Your turn, sister... ;D

- 19:52 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 4.) - Link na ovo

petak, 03.02.2006.

wa...?!

Eto tako, da nešto i piše..

- 18:22 - Speak sada or šuti forever! (Ima vas 4.) - Link na ovo

Sljedeći mjesec >>

  veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

S. P.

  • Nema nas više.
eXTReMe Tracker

Characters

  • Copyleft 2006.-2008.
    behindthecloud.blog.hr.
    All rites reversed.